Svetac je čovjek koji druguje s Bogom

Autor: s. Branka Perković

Četvrtak, 7. listopada 2010.

Prvotni Božji poziv i Njegova volja za nas je da budemo sveti: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!“ (Lev19, 2).

Svetost različiti ljudi poimaju na posve različite načine, no ono što ih sve povezuje jest to da je svetac onaj čovjek koji druguje s Bogom, koji s Njim ima poseban, prisan odnos iz kojeg proizlazi sve drugo. Ima i krivih poimanja svetosti kad ju se promatra samo kroz količinu izmoljenih molitvica, dok je brat čovjek na nekom drugom, zapravo na posljednjem mjestu.

No, sveci su oni koji trebaju druge ljude i poštuju tuđa mišljenja.

Oni opraštaju i znaju kako i sami trebaju oproštenje.

Sveci ne razbijaju glavu prošlim neuspjesima nego otpuhuju maglu i uzdignuta čela idu naprijed.

Oni šire male radosti jer svetost je radost.

Svetac je čovjek koji ne zna kako bi bilo moguće ne ljubiti, ne suosjećati s drugima i ne pomagati, ne imati osjećaja za radosti i strahove drugih.

Sveci se ne rađaju kao takvi nego kroz život u druženju s Bogom postaju. A svakomu od nas pružena je mogućnost.